Posle protesta u Valjevu: Nije njima do Obradovića…

I ovog vikenda je u Valjevu, na Gradskom trgu, po ko zna koji put ovog leta i jeseni održan protest 1 od 5 miliona.

Pokazalo se da su bili uzaludni pozivi organizatora upućeni preko stranica nedeljnika „Napred“, pojedinih internet portala i društvenih mreža građanima Valjeva da dođu u što većem broju. Umesto toga, na protestu se okupila daleko manja grupa od priželjkivanog broja, manja od svih dosadšnjih.

Nepuna dva sata smenjivali su se govornici, ovoga puta „pojačani“ profesorom Čupićem, Borkom Stefanovićem i Miodragom Simovićem. Pojčanje je činio i Bogoljub Arsenijević – Maki, Valjevac koji je poznatiji po tome što je u avgustu 1999. godine u cilju rušenja vlasti provalio u zgradu tadašnje SO Valjevo. Tom prilikom, uz veliku materijalnu štetu, nekoliko ljudi, među kojima i policajaca, je teže i lakše povređeno.

Već na početku obraćanja okupljenima, pod izgovorom da se bore za slobodu uzbunjivača Aleksandra Obradovića, pokazalo se da se govornici zapravo bore za svoje političke ciljeve. Nisu, naravno, propustili priliku da, komentarišući najnovija zbivanja oko valjevskog „Krušika“, proglase za glavne krivce predsednika Repulike Srbije Aleksandra Vučića, Nebojšu Stefanovića, ministra policije i Aleksandra Vulina, ministra odbrane. Posebno su, kao dosadašnju pobedu protesta, isticali doprinos koji su dali zbivanjima na Beogradskom univerzitetu u zahtevima za poništavanje doktorske disertacije Siniše Malog, ministra finansija.

Onda su, naravno, prešli na zbivanja u vezi sa „Krušikom“ i uzbunjivačem Obradovićem čiji su roditelji, takođe, prisustvovali ovom protestu. Naročito je na momente „padao u vatru“ profesor Čupić svojim gromoglasnim obraćanjem. Bio je ljut na zaposlene u „Krušiku“ zbog toga što ne dolaze na proteste, jer ovoj fabrici namenske proizvodnje ne cvetaju ruže. Rešenje je da se oni koji su, prema njegovim rečima, omogućili pljačku „Krušika“ što pre oteraju iz fabrike, a da će kada oni dođu na vlast obezbediti fabrici „bolje dane“. U nameri da bude još i duhovit, pojedinim građanima Valjeva je kazao da se „konačno glava šećera čuvenog pisca Milovana Glišića – istopila“ dodajući da za to velike zasluge pripadaju „hrabrom“ Aleksndru Obradoviću koga je čak proglasio za heroja Srbije.

Ni jedan od govornika nije se, bar na trenutak, setio da kaže gde su bili 2012. godine kada je ova fabrika, ponos Valjeva, bila na kolenima, kada minimalne zarade radnika ispaćivane sa zakašnjenjem od pola godine. Ni jednog trenutka nisu pomenuli šta je zapravo istina i pravi razlog da se ubunjivač nađe u kućnom pritvoru, sa ograničenim kretanjem. A već se znaju lični i porodični motivi zbog kojih se našao u ovoj situciji. Milijana, majka uzbunjivača Obradovića je niz godina bila na mestu direktora ekonomsko – finansijskog sektora HK „Krušik“. Kada nije upela da se ostvari kao generalni direktor, otiša je u penziju, a nakon toga je našla utočište, opet na privilegovanom radnom mestu, u firmi „CPR Impeks“, vlasništvo Petra Crnogorca, direktnog konkurenta preduzeća „GIM“ koje se, takođe, bavi trgovinom oružja.

Sve u svemu, i za ovu protestnu šetnju bi se moglo reći „ista priča – ista meta“. Ona je pokazala da i govornicima, ali i nekolicini šetača nije cilj „Sloboda za Aleksandra“, a ni briga za sudbinu „Krušika“ i hoće li preko tri hiljade radnika ostati bez posla. Njima je cilj da obave posao svjih nalogodavaca koji bi da ruše namensku industriju Srbije koja našoj zemlji donosi godišnji prihod od milijardu dolara i zapošljava više od 11 hiljada ljudi. Želeći da na ovakav način poruše politiku predsednika Vučića oni zapravo žele da poruše Srbiju, ne pitajući za cenu da ostvare svoje političke ciljeve dolaska na vlast bez volje i podrške naroda. U tome su već postali prepoznatljivi i uzaludna im je poruka sa protesta u Valjevu da im se pridruže radnici „Krušika“, a i Valjevci.

Kolubarski.info

 

 

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *