Stare vodenice su poseban deo materijalne kulture i imaju istorijski i društveni značaj. U 21. veku, kako smatraju u Nacionalnom timu za preporod sela Srbije, njihova obnova može biti višestruko koristan projekta. Takođe, Društvo vodeničara Srbije rešeno je da vodenice ne budu samo atrakcija zbog čega se radi na promociji majstorstva na vodi, seoskog turizma, a među rafovima naših trgovina sve traženije je brašno iz potočara.
Vodenice nisu potpuno nestale iz naše stvarnosti i izdržale su vekove i sve prednosti novih tehnoloških procesa. Lajkovac je retko mesto u Srbiji koje ima sačuvano nekoliko starih vodenica i one danas predstavljaju istinsku turističku atrakciju.
Zbog toga, opština Lajkovac pridaje posebnu važnost svojim vodenicama a dve Jolića i vodenica i valjarica Sretenovića su objekti pod zaštitom države.
Turistička organizacija Lajkovca priređuje i „Dane vodenica na Kolubari i Toplici“ predstavljajući ove značajne građevine posebnom lajkovačkom atrakcijom.
Kumova vodenica
Kumova vodenica je najveća vodenica – brvnara na reci Toplici u selu Markova crkva.
“Po stilu i načinu gradnje potiče iz 18 veka. Pisanih podataka nema, ali predanje govori da je Stevan Jeremić iz obližnjeg Ratkovca, inače čuveni trgovac iz Obrenovićevog vremena, vodenicu otkupio od Turaka. Vodenica se do 70-tih godina prošlog veka zato i zvala Jeremića vodenica”, navodi se na internet stranici Turističke organizacije (TO) Lajkovac.
Dugogodišnji vlasnik većeg dela vodenice bio je vodeničar Radovan Milutinović iz Markove crkve. Sredinom devedesetih pa do 2009. godine, vodenica je bila zapuštena i pretilo joj je potpuno propadanje, pričaju u TO Lajkovac.
“Tada su je kumovi Slavko Jovanović i Milan Pavlović, obnovili i u rad pustili već 2010. godine. Od tada vodenica i nosi naziv “Kumova vodenica””, objašnjavaju u TO Lajkovac.
U ovoj vodenici snimane su i neke od epizoda tv serije “Vuk Karadžić” i emisije “Priče iz Nepričave”, kao i film „Atonski vrtovi”.
Vodenica i valjarica Sretenovića
Na vodeničkom jazu reke Toplice nalazi se vodenica sa dva kamena, koja je od Turaka kupljena 1818. godine i preneta na Sretenovića imanje.
“Ona je pravougaone osnove, na čijim su kamenim temeljima podignuti zidovi od univerzalnih talpi, osim vodeničareve sobice koja je zidana u bondruku. Četvorovodni krov je pokriven ćeramidom. Odmah pored nje je i valjarica koja već trideset godina nije u funkciji i kojoj nedostaje ceo mehanizam za valjanje sukna. Ona je u celosti podignuta od užljebljenih talpi, sa četvoroslivnim krovom pokrivenim biber crepom”, navodi se na veb sajtu TO Lajkovac.
Jolića vodenica
Po gabaritu, Jolića vodenica se svrstava u najveće građevine te namene.
“Od 27 vodenica, koliko je na Kolubari od Valjeva do Obrenovca postojalo, lajkovačka je poslednja u kojoj se, na sedam kamenova, melje žito. Napravljena je pre 300 godina, a na sadašnjem mestu je od 1895. godine”, navode u TO Lajkovac.
Dodaju da su Jolića vodenicu podigli Velisav Čenčarević iz Rubibreze i Mitar Jovanović iz sela Lajkovca.
“Sastoji se od radnog prostora podignutog od univerzalnih talpi i zidane sobe na bočnoj severnoj strani. Krov je četvorovodan sa biber crepom kao pokrivačem. Vodenica ima dva ulaza, jedan na podužnoj a drugi na bočnoj strani”, kažu u TO Lajkovac.
Jolića vodenica tri puta je premeštana, jer je ostajala na suvom, zbog toga što je Kolubara menjala tok.
Ovaj medijski sadržaj deo je projekta “Lajkovac u srcu Kolubarske ravnice” koji je finansijski podržan od strane opštine Lajkovac. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu ne izražavaju nužno stavove organa koji je dodelio sredstva.
Kolubarski Info / Turistička organizacija Lajkovac / Vikipedija / Foto: Info24