Da nije bilo pruge, voza, raskrsnice i železničke stanice, ne bi bilo ni Lajkovca

Varošica Lajkovac, kao središte opštine, nastala je prolaskom prvog voza na relaciji Obrenovac – Valjevo 1908. godine. Pruga uskog koloseka i popularni „ćira“ najzaslužniji su za brz razvoj ovog kolubarskog mesta izgrađenog u atarima sela Lajkovca i Rubribreze. Lajkovac kasnije postaje železnički čvor velikog značaja jer su se u njemu ukrštale pruge za Valjevo, Aranđelovac i Mladenovac. Ukidanjem pruga uskog koloseka, Lajkovac prestaje biti železnički čvor, da bi danas bio prolazna stanica na pruzi Beograd – Bar.

Smatra se da je pričati o Lajkovcu, a ne pomenuti železnicu “neoprostiv greh” jer je ovaj kolubarski grad nastao zahvaljujući železničarima. Pruga uskog koloseka, stari voz „ćira“, stara okretnica za lokomotive, ložionica, vodotoranj, poznatiji kao Buzometar, simboli su po kojima je Lajkovac prepoznatljiv više od jednog veka.

“Prvi voz kolubarskim krajem prošao je 1908. godine. Dnevni list Pravda tako 8. avgusta 1908. piše o mestu koje se “američkom brzinom” podiže uz prugu: “To je Lajkovac, mesto u kome će se uskoro ukrštati železnička pruga sa aranđelovačkom, a docnije i sa milanovačkom i šabačkom prugom””, napominju u Turističkoj organizaciji opštine Lajkovac.

Lajkovac je zaista bio najveća raskrsnica uskih pruga u bivšoj Jugoslaviji. Rastao je nastanjivanjem železničara sa svih strana, a pre svega iz Hrvatske i Bosne. Osim toga 1941. godine stigao je i jedan broj izbeglica.

“Železnička stanica je imala ukupno 49 skretnica i 41 kolosek. Sa prugom je u ovaj grad stiglo 25 nacija. Sve dok Ćira nije penzionisan u Lajkovcu je radilo 1500 železničara”, kažu u TO opštine Lajkovac.

U ložionici je bilo čak 50 parnih lokomotiva koje su vukle vozove na sve strane. Prolazile su na svakih 10 minuta. Bunari, vodotoranj i vodonapojnici, lokomotivska okretnica, kao i ložionička hala od betona s krovom izgrađeni su pre Prvog svetskog rata. Za potrebe higijene radnika mašinske i saobraćajne službe stanice Lajkovac, 1908. godine, izgrađeno je kupatilo sa tuševima i toplom vodom. Ložionička hala ima osam boksova i koloseka, sa pet jama za čišćenje lokomotiva i pet bunara za napajanje.

“Prva žena na balkanu koja je vozila voz bila je poreklom Lajkovčanka. Da nije bilo pruge, voza, raskrsnice i železničke stanice, ne bi bilo ni Lajkovca. Svi njegovi žitelji su ili železničari ili potomci železničara: njih uspavljuje pisak lokomotive, a damari im biju u ritmu kloparanja točkova voza. I danas kada kroz Lajkovac prolazi samo pruga normalnog koloseka Beograd-Bar, ložionica, stara okretnica, funkcionišu prilagođene novim uslovima ali i sećaju na prošla vremena”, navodi se u tekstu na veb sajtu TO opštine Lajkovac.

Lajkovac i njegova pruga postali su poznati zahvaljujući  i čuvenoj pesmi „Ide Mile lajkovačkom prugom” koju su 1981. snimili braća Tomislav i Andrija Bajić i koja je neizostavni deo svih slavlja u Srbiji.

Ovaj medijski sadržaj deo je projekta “Lajkovac u srcu Kolubarske ravnice” koji je finansijski podržan od strane opštine Lajkovac. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu ne izražavaju nužno stavove organa koji je dodelio sredstva.

Kolubarski Info / Turistička organizacija Lajkovac/Opština Lajkovac / Foto: Info24

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *