NA AL DžAZIRI – PIT BUL TERIJER IZ VALjEVA

Negde krajem prošlog i početkom ovogmeseca na Al Džaziri je gostovala progonjena, unižena, omalovažavana čuvena ovoprćijska novinarka iz još čuvenijeg, a odavno ugašenog Radio Patka – svima poznata ovdašnja Darija Ranković (dalje u tekstu D. R.).

Šta je, tom prilikom, izjavila ojađena novinarka u svom intervjuu koji trajao nekih 20 sekundi? Na tom poznatom srbomrziteljskom TV kanalu, ono D. R. je nekako uspela da „objasni“ svoju valjevsku situaciju i da, o gle čuda, pokaže svu svoju hrabrost. D. R. upoređuje sebe sa borbenim psom i to vrlo metaforički. Naime, ona je, po sopstvenom iskazu, poznata po svojoj hrabrosti i tamo gde ona uhvati lako ne pušta, i ne popušta pred zlom i mrakom svoje provincije u kojoj živi (pazite sad!) pod stalnim strahom, sic!?

E sad, da li je D. R. zaista omalovažavana u svojoj sredini (neostvarena kao žena?) ili je – pitbulovski uporna, pa kad uhvati lako ne pušta? Ovo pitanje za nas je od velike važnosti kako ne bismo upali (kao što veli Nikola Milošević) u logički skandal. Drugim rečima: ili – ili nosi nepoznanicu koju moramo logički izgurati u polje značenja (ovo „završena vežba“ mnogim lenjim lažuljama koje vole da spinuju svoje tekstove, neće prijati). Naime, kako neko ko neće da pusti ono čega se dočepa može da u svakoj medijskoj temi „pronađe“ lik i delo trenutnog gradonačelnika Valjeva koji je juče došao na vlast, a da prethodnih 20 godina, kao novinar, zaboravi sve one koje je hvalila na Patku, a koji su ojadili ovaj grad sprovodeći paklenu privatizaciju (čitaj, prihvatizaciju)!? Može! Naravno da može: ako je na svom mentalnom nivou rođeni sluga, čovek manje-više može sve da učini za novac!

Baš kad sam potegao za mobilnim – da nazovem valjevskog pitbula na čuvenom TV kanalu i da ga zamolim za kraći komentar povodom likvidirane Valjevske banke, istekoše oni famozni 20 sekundi gostovanja na vehabijskom TV kanalu čuvene valjevske Suzane Zontag sa obala mutne Kolubare. Kakva šteta! Ostaje patkičino paranoičan problem: kako da je spasem njene opsesije od koje je napravila fenomen Valjeva svih vremena? Kako da je uputim na problem Valjeva od devedesetih prošlog veka na ovamo!? Svi gasovodi, naftovodi, putovodi, prugovodi, sve to obilazi Valjevo! Sva je ostala Srbija u koridorima, a Valjevo nije u stanju da završi put do Lajkovca od 1945. godine prošloga veka.

A sad: šta se to „desilo“ između S. Radovanovića i D. Bogojevića? Ništa. To je između nas u kancelariji čoveka koji vodi kulturu grada, a „Brankovina“ je zavet Desanke Maksimović i počivšeg Miće Jankovića. To je divan časopis koji mora da izlazi jednom u dva meseca! A njega Opština Valjevo (D. Bogojević izdržava sa 50.000 godišnje). Sramno. Ukoliko bi „Brankovina“ imala sreću da redovno izlazi, republika bi dodatno finansijski podržala ovu ideju Desanke Maksimović tako da bi „Brankovina“ zasijala na mapi sprpske književne periodike!

Šta da dodam na smrad od laži da je promocija Kr. ruže? Ne, već promocija mojih šest tomova — moj književni rad u ovom paklu Dulovije od Jadra do Vistada zadnjih 50 godina. Ona ološ koja ne veruje u ove redove, neka okrene: rastkoprojekat Beograd na YouTube, Wikipediji, Google, Američka akademija za film … Devedesetih godina prošlog veka, uvršten sam u više navrata na stranicama enciklopedije KO JE KO U SRBIJI. Neka paceri ukucaju ime koje potpisuje ovaj tekst, i neka uživaju ako mogu. („Borise Davidoviču! Ne dajte se pasjim sinovima“, Grobnica za Borisa Davidoviča, Danilo Kiš). Da, bio sam u školskoj lektiri za VII i VIII razred osmoljetke 1979/80. godine prošlog veka, u Titovoj Jugoslaviji, kod žvaljavih titonja zajedno sa danilom Kišom, književnim genijem, koga sam vam citirao!

Slaven Radovanović

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *